Baviti se istraživanjem limesa u današnjoj Hrvatskoj (koji je dio ripa Pannonica) znači proučavati područje uz rijeku Dunav dugačko 188 km. To istraživanje zahtijeva rekonstrukciju krajolika u hrvatskome Podunavlju, a taj je uključivao rimske utvrde, kastele, promatračnice i naselja uz limitsku cestu (karta 2.). Među njima je najviši položaj provincijalnoga grada (kolonije) dobila Mursa (Osijek), ograničena, municipalna prava Cibalae (Vinkovci) (u zaleđu limesa), a možda i Cornacum (Sotin) i Mursella (Petrijevci?).
Prvi su znanstveni radovi s područja limesa u Hrvatskoj bili putopisi napravljeni za potrebe vojske (Marsiglijev putopis) ili su rezultat osobnoga entuzijazma (djela M. P. Katančića), a napisani su bili na njemačkome i latinskome jeziku. Iako zasad nije još pronađen nijedan natpis koji potječe s nekog kastela ili promatračnice, a govorio bi o izgradnji hrvatskoga dijela limesa, sliku o rimskoj kultivaciji Slavonije i Baranje upotpunjuju nalazi iz muzeja u Osijeku, Zagrebu, Vukovaru, Vinkovcima, Iloku te brojnim samostanima i privatnim zbirkama.
Proteklih se desetljeća limes u Hrvatskoj istraživao višekratnim, najčešće jednodnevnim obilascima pojedinih lokaliteta koji su danas zapušteni. Trenutačno ne postoji nijedan primjereno predstavljen spomenik koji je moguće posjetiti iako je pokušaja u tom smjeru bilo. Međutim, novijim se istraživanjima pokazalo da starija tumačenja više ne odgovaraju istini. Danas je zaseban problem u zaštiti područja limesa gradnja privatnih stambenih zgrada bez dopuštenja nadležnoga konzervatorskoga odjela.
Sve dok postaje Aureus Mons, Albanum, Donatianae, Antianae i Ad Labores koje su zabilježene na rimskim itinerarima ne potvrdimo na terenu, treba ih uzimati s oprezom. Međutim, poznate su nam druge kojih na itinerarima nema. To su Dragojlov brijeg, Lug, Kopačevo, Sarvaš i Aljmaš. Naime, pravilan se niz kastela u Baranji od Batine do Kopačeva limesom može pratiti na 4 – 6 km zračne udaljenosti. Ta udaljenost nad strmim brežuljcima u Slavoniji, od Aljmaša preko Erduta, Dalja, Borova, Vukovara, Sotina i Šarengrada do Iloka iznosi 10 km. No očuvano je malo rimskih ostataka jer su se u rimsko doba kasteli podizali na ostatcima starijih, a u srednjem su vijeku nad istim položajima i istim materijalima bile izgrađivane crkve. I današnja su se urbana središta, posebice uz rijeke, razvila na istim mjestima. Većina je lokaliteta na limesu neistražena, oštećena rigolanjem ili zarasla u vinograde. Treba imati na umu i prekid u kontinuitetu istraživanja zbog 1. i 2. svjetskoga te Domovinskoga rata pa je starija dokumentacija nestala ili su se izmijenile prilike i nazivi mjesta.
Lokalni muzeji provjeravali su stanje lokaliteta i prikupljali materijal što nam omogućuje uvid u raspored, veličinu, značaj i ulogu razvoja rimskih naselja. Ipak, to je dovoljno tek za djelomičan uvid u život duž dunavskoga limesa. Izdvojimo li Zmajevac i Ilok, druga sustavna istraživanja na području limesa u Hrvatskoj zasad ne postoje, a nekoliko je vrijednih vojnih natpisa stradalo tijekom Domovinskoga rata. Također se u muzejima nalazi mnogo slučajnih nalaza i predmeta zaplijenjenih od krijumčara.
Limes se u Hrvatskoj dugo nije istraživao kao cjelina. Stoga još nemamo jasnu sliku o položajima kastela, promatračnica i limitske ceste niti znamo mnogo o kasnoantičkim utvrdama. Međutim, u budućnosti će se, stavljanjem na popis svjetske baštine, podići svijest javnosti o potrebi za zaštitom toga spomenika.