Želimo li krenuti u arheološko istraživanje hrvatskoga Podunavlja, polazna su nam točka stari rimski zemljovidi Tabula Peutingeriana, Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, Ptolomeus Geographus, Geographus Ravennas i Notitia dignitatum koji označuju neka mjesta na hrvatskome dijelu limesa. Stručnjaci su se složili u odgonetavanju položaja tek njih nekoliko: Ad Militare (Batina), Ad Novas (Zmajevac), Teutoburgium (Dalj), Cornacum (Sotin) i Cuccium (Ilok).
Svojevrstan nam uvid u izgled nekadašnjega krajolika mogu ponuditi i karte iz 18/19. st. jer je do tog vremena bilo očuvano više ruševina iz rimskoga razdoblja. U pozadini limesa moglo ih se vidjeti kod mjesta Branjin Vrh gdje su zabilježeni ostatci kružne, a kod Popovca četvrtaste utvrde (Quadri Burgi).
Jedna očuvana karta biljskoga vlastelinstva iz 1796. prikazuje južne dijelove Baranje na kojoj je sjeverno od dravske obale do Biljskoga jezera ucrtan nasip. Na njoj je označeno da su u Batini, prije gradnje spomenika A. Augustinčića 1947. poginulim vojnicima Crvene Armije, na tome mjestu stajali turris (kula) i sjeverozapadnije arx (utvrda) - ostatci kasnorimskoga kastela podignutog na položaju prijašnjega rimskoga logora s kraja 1. st. Druga pak karta biljskoga vlastelinstva iz 1798. prikazuje bližu okolicu Osijeka s mostom na koji se okomito nastavlja nasip imenovan rimskom cestom iz 236. g. Ta karta u Kopačevu ima ucrtane ruševine pravokutne građevine s pet kula i zemljanim bedemom koji vjerojatno prikazuju ostatke rimskoga kastela.
Želimo li doći do spoznaja kojih u literaturi i na kartama nema, to je moguće višekratnim terenskim pregledima i suvremenim geofizičkim metodama.