Dijelovi su limesa u Hrvatskoj, za koji se općenito govori da je pratio tok rijeke Dunav, zbog geomorfoloških okolnosti u Baranji na dvama mjestima odstupali od te rijeke. Bilo je to sjeverno i južno od Banskoga brda, a u Slavoniji na području tzv. dunavskoga koljena. Cesta koju su Rimljani izgradili uz limes (limitska cesta), od sjevera prema jugu, vodila je od Batine (Ad Militare) do Zmajevca (Ad Novas) podalje od današnjega toka Dunava. Baranjom se, rubom dunavske diluvijalne terase, spuštala na Dragojlov Brijeg, Grabovac, Lug, Vardarac i Kopačevo (karta 2.). Njihova latinska imena ne znamo. Od Kopačeva je ta cesta vodila prema Bilju, Osijeku i/ili Nemetinu, te Dalju (Teutoburgium), Sotinu (Cornacum) i Iloku (Cuccium)u Slavoniji. Limes je jedino tim krajevima, od Vukovara prema jugu, pratio sami tok Dunava. Geografski, ekonomski ni vojnopolitički se limes ne izdvaja od zaleđa pa mu je cjelovitost bila osigurana još vodenim putovima rijeka Vuke, Ervenice, Bosut, Spačve, Studve, Biđa i Berave, područjem koje rimski pisci zovu močvarama. Međutim, Drava je u to doba bila spojena sa Savom plovnim kanalom.