Dio je britanskoga limesa pod nazivom Hadrijanov zid uvršten 1987. u popis svjetske baštine. Kad je 1996. predloženo da se jedan njemački dio limesa (Gornjogermansko-retijski limes) nominira na UNESCO-vu listu, rodila se ideja o konceptu multinacionalnoga spomenika svjetske baštine. Godine je 2001., na sastanku Europskoga arheološkoga društva u Esslingenu, dogovoreno stvaranje zajedničkog spomenika koji će obuhvatiti cijelu granicu negdašnjega Rimskoga Carstva.
Stavljanje se Gornjogermansko-retijskoga limesa na UNESCO-v popis iz 2005. zasnivalo na suradnji s drugim državama. Stoga je Vlada Ujedinjenoga Kraljevstva pristala da se na Hadrijanov zid gleda kao na prvi dio zajedničkoga spomenika svjetske baštine, odnosno da se Gornjogermansko-retijski limes shvati kao njegov produžetak. Za takav je združeni spomenik prihvaćena zajednička izjava o nominaciji u kojoj su postavljena upravljačka mjerila primjenjiva na sve dijelove budućim širenjem spomenika. U izradbi izjave Ujedinjeno su Kraljevstvo i Njemačku savjetovali Centar za svjetsku baštinu te Bratislavska skupina.
Na sastanku Odbora za svjetsku baštinu u Durbanu 2005. UNESCO je službenim putem stvorio jedan novi, serijski, transnacionalni spomenik Granice Rimskoga Carstva. Taj jedan spomenik prolazi područjem različitih reljefnih obilježja, izgrađen je od različitih materijala u različito vrijeme; različitoga je oblika i složenosti. No svaki pojedini dio pripada većoj cjelini – zajedničkomu sustavu obrane Carstva. Budući da je takav tip lokaliteta stvoren da bi ohrabrivao suradnju među zemljama, njime upravlja međunarodni odbor u kojem su zasad Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, članovi Bratislavske skupine i promatrači država koje su izrazile namjeru nominirati limes za UNESCO-v popis. Te su zemlje zasad Austrija, Mađarska, Slovačka, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska.
Kad je 2008. Antoninov zid imenovan trećim dijelom spomenika Granice Rimskoga Carstva, javnosti je na službenim UNESCO-vim web-stranicama postala dostupna jedinstvena digitalna baza podataka u kojoj je moguće naći sve izjave, karte i zakone država koje su ove priložile pri nominaciji.
Sve su Granice Rimskoga Carstva stavljene na popis svjetske baštine jer u razvoju arhitekture, tehnologije, monumentalnosti, urbanoga planiranja ili utjecaja na krajolik ukazuju na bitnu razmjenu ljudskih vrijednosti. Jedinstveno su ili iznimno svjedočanstvo jedne kulturne tradicije ili civilizacije, a kao najveći spomenik Rimskoga Carstva fizički ostatci limitskih građevina svjedoče širenju latinske kulture, robe i ideja. One su i zadivljujući arhitektonski i tehnološki primjer utjecaja na krajolik iz jednog značajnog stanja u povijesti budući da se moć rimske civilizacije prostirala Europom, Azijom i Afrikom. Danas limes prolazi kroz Veliku Britaniju, Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Slovačku, Madžarsku, Austriju, Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Tursku, Siriju, Jordan, Izrael, Irak, Egipat, Libiju, Alžir, Tunis i Maroko. No svi su zajedno dijelovi istoga spomenika najviše kategorije. Treba ih sustavno istražiti, objaviti rezultate i proglasiti svjetskom baštinom.