U svrhu približavanja europskim standardima u istraživanju limesa u Hrvatskoj, u 2. pol. 2008. u Arheološkome muzeju Osijek, otvoren je ured za limes koji vodi autor ovih redaka I. Vukmanić. Ured djeluje kao organizacija koja prikuplja postojeću dokumentaciju o limesu, publikacije, arhivski materijal i karte limitskih lokaliteta. Neke su zračne i geodetske snimke već napravljene. Kad se na osnovi njih utvrdi stanje, uslijedit će pregled terena i odabir mjestâ koja će se staviti na popis zaštićenih područja. Odredit će se smještaj limesa u odnosu na kulturne grupe iz drugih vremenskih razdoblja i Park prirode Kopački rit koji je 1993. uvršten na popis vlažnih područja od međunarodnoga značaja sukladno Ramsarskoj konvenciji i stavljen na listu programa IBAs (Important Bird Areas). Potom bi trebalo osnovati skupinu za pripremu dokumentacije za stavljanje na popis svjetske baštine jer je od 2005., zahvaljujući Ministarstvu kulture Republike Hrvatske (MKRH), hrvatski dio limesa prijavljen na UNESCO-vu tentativnu listu svjetske baštine. Suradnja MKRH sa županijskim i gradskim vlastima i ustanovama u Podunavlju se podrazumijeva.
Zasad naše znanje o hrvatskome dijelu limesa potječe iz rekognosciranja, slučajnih nalaza, zaštitnih istraživanja i pisanih izvora, a njegovo je istraživanje opsežan i dugotrajan postupak koji tek slijedi.
Područjem limesa danas iskopavanja provode Arheološki muzej Osijek, Odsjek za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Arheološki muzej u Zagrebu i Institut za arheologiju. Kako je magnetometar trenutačno najreprezentativnija geofizička metoda, a geofizika osnova za podrobno planiranje budućih istraživanja – u skladu sa zaključcima deklaracije prihvaćene na sastanku Bratislavske skupine u Beču – bilo koji dio limesa može biti uvršten u popis svjetske baštine čim ga se dokumentira i objavi na taj način. Zato arheološka istraživanja nisu nužna. No u međuvremenu je, plasiranjem informacija medijima i usmenom predajom, bitno raditi na izgradnji i očuvanju novog (starog) identiteta, znanja o spomeniku i povećanju kulturne svijesti mjesne populacije jer je taj spomenik njihovo, odnosno naše zajedničko naslijeđe.